Jesenje pečenje rakija već je uzelo maha na prostoru plavske i gusinjske opštine, tako da kazani dime na sve strane seoskim atarima ovih gradova. Šljive su ove godine, kaže većina voćara, dobro rodile, pa ovih dana oni plodove šljive užurbano pretvaraju u šljivovu rakiju. Posjetili smo domaćina Diku Petrovića iz Gornje Ržanice, sela nedaleko od Plava, koji je ove godine pripremio za pečenje oko 15 tona džibre.
Rakiju pravi od šljiva „turgulja”, „sterlejka” i „visokorodna čačanka”. Od ukupne količine koju je pripremio za pečenje rakije plovinu dobije iz svog šljivika, a ostalo kupuje. Odavno je obezbijedio sve uslove da spravlja dobru i kvalitetnu šljivovicu, kaže Petrović. Samo mu preostaje da ustaljenim redosledom počne sa procesom pečenja rakije.
- Pokupio sam oko 400 džakova šljiva od po 40 kilograma, što je preko 15 tona plodova. Dakle, po mojoj računici, čeka me oko 350 kazana. To je, kad izračunate koliko dana mi treba, mjesec i po dana. Sakupio sam na imanju i nešto i jabuka i krušaka. No, šljiva mi je glavno voće i najvažnija prepokupacija ove jeseni – kaže naš domaćin.
Kod njega je sve ekološko. Tretira svoj voćnjak samo ovčjim đubrivom, plavim kamenom i krečom.
- Voćnjak održavam okopavanjem i ovčijim đubrivom. Naravno uz podrezivanje i tretiranje plavim kamenom i krečom. Kada stavim šljive u kacu pečem nakon pet nedjelja, jer to je optimalni period za koji se okonča vrenje. Napravio sam kvalitetnu kačaru i imam posude za prihvat te ogromne količine, kao i ispečene rakije, tako da mogu slobodno reći da sam sve pripremio – navodi Dika Petrović.
Peče rakoju u polumašinskom kazanu. Svakom bi ga preporučio, jer, kaže on, veoma je podesan za rukovanje.
- Nabavio sam polumašinski kazan, kakav bi svakome preporučio. Veoma je lak za korišćenje. Inače, rakiju, izuzev one količine koja mi je potrebna za kuću, prodajem. Nađem kupca za svaki litar. Da imam ranije više, uspio bih da nađem kupca. Moju šljivovicu kupuju domaćinstva iz ovog kraja, po litar, dva. Ali, moji kupci su većinom dolaze iz šireg okruženja i kupuju znatno veću količinu. Čak imam mušterije, najčešće naše ljude koji žive u inostranstvu, koji obavezno prije nego se vrate kupe po koji litar moje rakije - zadovoljno priča Dika.
Sa prodajom nikad nije imao problema. Njegovo je, kaže, da šljivu pokupi i da je ispeče, a rakija se svojim kvalitetom sama prodaje.
Jačina njegove rakije dostiže 50 stepeni, što je, objašnjava on, dovoljno za kvalitetnu šljivicu.
- Voćarstvo je korisna grana poljoprivrede. Zato bih voćarstvo preporučio mladim ljudima koji imaju mogućnost za razvoj ove grane poljoprivrede. Neće se pokajati. Takođe, poručujem da se uz voćarstvo obavezno bave i pčelarstvom, poput mene. Pošto savjetujem iz ličnog iskustva, mogu da garantujem da će ovim granama poljoprivrede sebi obezbijediti sigurnu egzistenciju – kaže Dika Petrović.
Naš domaćin savjetuje svakog kolegu voćara da obavezno konsultuje stručnjake. Sa stručnjacima treba odabrati prave sorte za kalemljenje starih sorti iz registrovanih poljoprivrednih apoteka, savjetuje Petrović. Na taj način bi produžili život našim autohtonim voćkama koje, po njegovoj ocjeni, posjeduju izuzetno visoka svojstava. Zato žali naš domaćin što starih autohtonih sorti ima sve manje, pa ističe da ih treba obavezno sačuvati.
- Kalemim „kosovaču” i „petrovaču”, izuzetne sorte. Ovo je na neki način moj posao budućnosti, pa sam već obezbijedio naljepnice i etikete za flaše. Polako se pripremam za registraciju, koja mi je neophodna. A, onda ću, naravno, u saradnji sa stručnjacima, pokušati da ovu našu šljivu i brendiram –poručio je Dika Petrović N.V.